Zenica će se grijati iz kotlova konvertorske čeličane ArcelorMittala?

Postoje velike šanse da će se i toplota iz kotlova konvertorske čeličane ArcelorMittal početi koristiti za potrebe grijanja grada Zenice. O toj ideji se razmišlja godinama, a prije nekoliko dana je upravo povodom nje, na inicijativu ministrice okoliša i turizma Branke Đurić, održan sastanak u sjedištu pomenute kompanije.

"Jednoglasno je dana podrška ideji da se na ovaj način smanji nivo zagađenja grada u zimskom periodu, iskoristi otpadna tehnološka toplota za grijanje grada, i dobije niža cijena toplote, koju bi dalje distribuiralo JP Grijanje građanima Zenice", objašnjava nam Dragan Šulović, savjetnik ministrice Đurić.

Sastanku su prisustvovali predstavnici ArcelorMittala: Biju Nair, generalni direktor, Emir Krgo, direktor odjeljenja Energetika, Mustafa Imamović i Azra Sivro u ime Odjeljenja zdravlja, zaštite i ekologije, Kasim Sarajlić, direktor i Elvir Bošnjak, tehnički direktor JP Grijanje Zenica, prof. dr. Izet Smajević, sa Mašinskog fakulteta iz Sarajeva i Dragan Šulović.

Dosadašnji način grijanja grada Zenice, objašnjava dalje Šulović, podrazumijevao je da se u zimskom periodu uključuje dodatni kotao u pogonu Toplane, koji za svoj rad, između ostalog, troši ugalj. Time se uvećava emisija sumpornih, azotnih oksida, prašine, a kao veliki problem javlja se i deponovanje nastalog pepela.

Predstavnici ArcelorMittala su istakli da je rad kotla prošle godine šest puta obustavljan da bi se sanirali njegovi nedostaci. Zbog starosti agregata, ove godine se može očekivati još teža situacija.

Na sastanku je dogovoreno da se izradi elaborat o neophodnim aktivnostima potrebnim za realizaciju ove ideje, o čijem značaju smo razgovarali s prof. Izetom Smajevićem.

Napominjući da je ekonomsko rasipništvo jedan od razarajućih činilaca naše privrede, a koje ne bi mogle podnijeti ni mnogo razvijenije zemlje od BiH, Smajević kaže: "Pitate me da li je rješenje o kojem govorimo realno i na koji rok? Ne samo što je izvodivo, i to jednostavno, nego bi se, po mojim procjenama, sve aktivnosti mogle okončati za nešto više od godinu", tvrdi prof. Smajević, napominjući da ne govori samo kao profesor nego i kao neko ko ima bogato radno iskustvo u praksi.

"U BiH nije intelektualna pustinja, ali treba pružiti šansu stručnjacima. Ne samo zato što nas na odgovorno korištenje energetskih resursa obavezuju evropske direktive, nego prije svega zbog nas samih. Jer, realizacija ovog projekta značila bi upola manju potrošnju uglja", ističe Smajević, koji pravi paralelu:

"Danas je ovakva situacija: od tri lopate uglja koje uđu u Čeličanu, dvije se bacaju, a sada postoji šansa da spasimo još jednu lopatu. To bi se, naravno, odrazilo na kvalitet energije, na njenu cijenu, bila bi puno niža, i na očuvanje ekološki čiste sredine", tvrdi sagovornik, kojeg posebno raduje to da će se federalno Ministarstvo okoliša i turizma uključiti najdirektnije u realizaciju ovog projekta posredstvom Fonda za zaštitu okoliša.