Komercijalizacija inovacija u regiji: Slijedi otvaranje centara izvrsnosti?

One zemlje koje su fokusirane na poticanje inovacija i istraživanja po pravilu imaju i veliki ekonomski rast. Fokus na inovitivnost i pametan rast predviđen je i regionalnom strategijom razvoja Jugoistočne Europe 2020 (South East Europe 2020- SEE 2020) oko čijih ciljeva su se usuglasilo svih sedam zemalja regije-BiH, Albanija, Hrvatska, Kosovo, Crna Gora, Srbija, Makedonija. Ova strategija je na tragu strategije Europa 2020.

Ulaganje u inovativnosti, suradnja sveučilišta, privatnog sektora i vlada u cilju stvaranja inovativnih projekta u Hrvatskoj je recimo već počela. Tako je prije nekoliko dana Sveučilište u Zagrebu osnovalo svoju prvu spin-off tvrtka koja će se bavit će konzultantskim i poslovima vezanim za obradu vode za piće i otpadne vode, a cilj je komercijalizacija inovacija i jačanje veza sa biznisom. (Spin-off tvrtka ili supsidijarna kompanija je neovisna kompanija koja je nekada bila u sklopu osnovne kompanije, ali pošto je njezin proizvod bio sekundaran za osnovnu kompaniju, ona se odvojila i postala samostalna i nezavisna na tržištu).

Tom prilikom Miljenko Šimpraga, prorektor za inovacije Sveučilišta u Zagrebu, istaknuo je da, uz spin-off tvrtke, postoji i model licenciranja inovacija pri čemu autor inovacije dobiva 40 posto prihoda od komercijalizacije, fakultet 40 posto, a Sveučilište ostatak.

Tako da se može reći, da u ovoj oblasti postoje brojne neiskorištene mogućnosti, osobito za zemlje regije. 

Sanjin Arifagić, šef odjela za koordinaciju Strategije za razvoj jugoistočne Europe 2020 u Vijeću za regionalnu suradnju, kaže da su ministri znanosti prošle godine usvojili stategiju za razvoj inovacija Zapadnog Balkana koja je dio ove SEE 2020 strategije te da je i ova oblast kao i nekoliko drugih ocijenjena kao oblast koja ima dobra potencijal za regionalno povezivanje.

"Pokušavamo reći da smo mali da investiramo u obrazovanje iznos GDP-a kao u EU, ali ako to uradimo zajednički, pametno i u ciljane oblasti onda možemo imati rezultat od kojeg svi možemo imati koristi", navodi Arifagić.

Iz tog razloga, kaže nam naš sugovornik, kreću sa nekoliko regionalnih programa koje će raditi sa sveučilištima i privatnim sektorom na komercijalizaciji inovacija (od same ideje do njene realizacije ne tržištu).

''Pokušat ćemo raditi na otvaranju centara izvrsnosti za različite oblasti istraživanja u svim zemljama regije. Trenutno se rade analize'', kaže on.

Napominje da će se gledati u kojoj oblasti zemlje imaju dobar potencijal za razvoj inovacija. Recimo BiH je poznata po metalskoj industriji gdje ima i educiran ljudski kadar tako da se može reći da je ova oblast idelna za tu vrstu istraživanja i razvoja. Sa druge strane recimo Srbija je lider u poljoprivredi tako da bi se kod nje trebali fokusirati na ovu oblast.

''Radit ćemo na sličan način na koji rade članice Unije. Oni formiraju model Triple Helix koji se zasniva na partnerstvu obrazovnih institucija, privatnog sektora i vlade gdje se na neki način pokušavaju komercijalizirati ideje koje nastaju u okviru akademije, privatnog sektora uz neku podršku javnog sektora", kaže on.

Napominje da se na takav način radilo u BiH prije više od 20 godina kada smo imali velike holding kompanije koje su imale svoje istraživačke centre  kao što su: Unis, Šipad i dr...Oni su imali suradnju koja je omogućavala da se osigura komercijalizacija ideja koje se razviju u istraživačkom centru kroz direktnu vezu sa kompanijama.

''Problem je što sada nemamo tako velikih kompanija. Sadašnji kapaciteti su dosta manji nego prije i tu vidimo mjesto za podršku države'', navodi on.

Saznajemo također da u nekim zemljama kao što je Srbija postoji veliki broj istraživanja, ali je dosta mala komercijalizacija tih ideja zato što nisu naslonjene na realni sektor.

"Mi tu vidimo potencijal. Spojiti istraživačke kapacitete sa fakultetima i nasloniti ih za neke velike kompanije ili klastere kompanija koje bi mogli pomoći u samoj komercijalizaciji", navodi on. 

Naravno, za uspjeh ovakvog pristupa je potrebna jasna ekonomska politika razvoja kao i politika industrijskog razvoja. Nakon toga se planiraju sve druge poltike.

Ono što ističe kao problem je dosadašnji pristup koji se zasnivao na principu ''sve prolazi'', budući da nije bilo nekog strateškog promišljanja kako ova zemlja treba izgledati za 10-20 godina, koje su to oblasti u kojima država treba poduzeti aktivnosti da bi se napredak dogodio. ''Tek sa krizom i ovim što se događa u zadnjih pet godina po prvi put se vidi i trend unutar vlada da se stateški promišlja u tom smislu", navodi Arifagić. Smatra da je to jedna od dobrih posljedica krize.

D.Kozina

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta ''BiH i proces europskih integracija''. 

Projekat je omogućila velikodušna podrška američkog naroda putem Američke ambasade u Sarajevu.