Plasman bh. robe na tržište EU će se možda plaćati

Ukoliko prijedlog Evropske komisije od 26. juna 2014. za neproduženje autonomnih trgovinskih mjera, bude potvrđen, to bi značilo da bi se od 1. januara 2016. godine na robe obuhvaćene ovim propisom prilikom uvoza iz Bosne i Hercegovine naplaćivao dio carine propisane u Evropskoj uniji.

Neki od proizvoda porijeklom iz BiH koji bi mogli biti pogođeni ovom promjenom su: paradajz, krastavci, stono grožđe, jabuke, kruške, marelice, nektarine, višnje i šljive. Određene analize govore da bi potencijalno pogođeni bh. izvoz, u vrijednosnom smislu, iznosio oko četiri miliona KM.

Naime, Bosna i Hercegovina po dva osnova ostvaruje carinske povlastice za izvoz u EU. Jedan je Privremeni sporazum/Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), a drugi Uredba o autonomnim trgovinskim mjerama. Ovisno o konkretnom proizvodu primjenjuje se onaj osnov koji je za BiH povoljniji.

Autonomne trgovinske mjere su instrument EU čiji je cilj da zemljama Zapadnog Balkana otvore pristup unutrašnjem tržištu EU kroz asimetričnu liberalizaciju trgovine: ukidanje carina i kvota na izvoz proizvoda u EU. Ove mjere su uvedene u septembru 2000. godine. Carinska opterećenja ili godišnje kvote zadržani su samo na tekstil, ribu, mladu junetinu, vino i šećer, s tim da su tekstilna ograničenja za BiH ukinuta 1. marta 2001. godine.

Istovremeno na proizvode za koje je propisana složena carinska stopa, SSP-om je ukinuta ad valorem, tj. procentna komponenta carinske stope.

Evropska komisija, koja u ime država članica treba da zaključi Protokol uz Privremeni sporazum/Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa BiH, zastupa stav da je PS/SSP potrebno tehnički adaptirati kako bi Republika Hrvatska, ne samo formalno, postala strana ugovornica u ranije zaključenom sporazumu sa BiH, već da se primjenom metodologije "tradicionalne trgovine“ u postojeći Sporazum unesu i odredbe o preferencijalnom carinskom tretmanu onih količina i vrsta roba koje je ta nova članica imala prije članstva u Uniji.

Hrvatska kao nova članica EU sa sobom u Uniju donosi i određene povlastice koje je koristila u robnoj razmjeni sa BiH, kao i sa Srbijom, Crnom Gorom, Albanijom, Makedonijom. Međutim, u tom slučaju bi te prenesene povlastice važile i za preostalih 27 država članica. U konkretnom slučaju odnosa sa BiH, unošenje povlastica po principu "tradicionalne trgovine“ u kontekstu Protokola uz PS/SSP bi značilo oslobađanje od plaćanja carinskih dažbina  određenih količina roba koje su u prethodnom periodu bile uvožene iz Hrvatske: primjerice, mlijeko i mliječne prerađevine, mesne prerađevine, voće i povrće...

Pozicija BiH ima dva važna elementa: formalno-pravni i sadržajni

Prvi se ogleda u činjenici da proces "tehničkog prilagođavanja" na način i u obimu koji zagovara EU, prema tumačenju bh. strane, nije sadržan u odredbama SSP-a.

Također, najveći broj proizvoda za koje se traži prenošenje povlaštenog tretmana prvobitno nije sadržano u SSP-u zbog čega bh. strana tvrdi da bi izmjena Sporazuma u tom dijelu predstavljala suštinsku promjenu koja podrazumijeva pregovore.

Naime, pregovarajući SSP, BiH je argumentovala i dokazala da 15-tak grupa proizvoda, od izrazitog interesa za bh. privredu nespremnu za konkurentski pritisak iz EU ne treba biti obuhvaćeno Sporazumom kojim je izvršena libralizacija tržišta i stvorena zona slobodne trgovine. Među ostalim, riječ je o mlijeku i mliječnim proizvodima, konzumnim jajima, mesu i mesnim prerađevinama, nekim vrstama voća i povrća i dr.

U skladu sa navedenim, u pregovorima i konsultacijama s Evropskom komisijom o zaključenju Protokola uz PS/SSP BiH zastupa stav da tehnička adaptacija sporazuma može značiti samo uvrštavanje Hrvatske kao strane ugovornice i prilagođavanje dijelova sporazuma činjenici da se on odnosi na još jednu državu.

BiH smatra da sve osim toga podrazumijeva izmjenu dogovorenog trgovinskog režima prema Privremenom sporazumu i zahtijeva dodatne pregovore u skladu s interesima obje strane. Shodno tome, objašnjenje Evropske komisije da se radi o jednostavnoj matematičkoj radnji sabiranja postojeće carinske kvote BiH sa EU sa količinama "tradicionalne“ trgovine sa Hrvatskom nema uporište: Evropska komisija navodi da, na primjer, postojeća kvota od 1.000 tona plus "tradicionalna“ trgovina sa Hrvatskom od 100 tona čini novu kvotu od 1.100 tona. Kako je prethodno obrazloženo, za najveći broj spornih proizvoda ne postoji dogovorena carinska kvota u trgovini sa EU po SSP-u: dakle ne postoji 1.000 tona na koje treba jednostavno dodati "tradicionalnu“ trgovinu.

Štaviše, kako nije uopšte ugovorena liberalizacija, ne postoji ni imaginarna početna kvota na koju se tehnički dodaje količina tzv. "tradicionalne“ trgovine. Stoga je bh. stav da bi udvoljavanje ovakvom zahtjevu značilo suštinsku promjenu Sporazuma koja pretpostavlja pregovore vrlo jasan i pravno i matematički dokaziv.

Drugi važan segment bh. pozicije jeste to da bi, daljnja liberalizacija trgovine proizvodima za koje je BiH dokazala posebnu osjetljivost za bh. privredu, bitno uticala na ostvarivanje ciljeva Sporazuma koji predviđa političku i ekonomsku stabilizaciju države koja pretenduje članstvu u EU.

Daljnja liberalizacija trgovine ovim osjetljivim proizvodima bila bi upravo faktor destabilizacije ekonomskih prilika u BiH posebno imajući u vidu visoku koncentriranost bh. privrede, tj. fokus na nekoliko sektora proizvodnje koji upošljavaju, a indirektno osiguravaju egzistenciju za veliki broj ljudi.   

Kada bi Protokolom uz PS/SSP princip "tradicionalne trgovine“ koji su BiH i Hrvatska imale prije njenog ulaska u EU, važio i za ostale članice EU, proizvodi koje je BiH zaštitila carinama i koje nisu obuhvaćene PS/SSP-om sa tržišta EU bi mogli biti uvoženi u BiH s nultom carinskom stopom.

Riječ je o proizvodima od vitalnog značaja za privredu BiH

Mlijeko i mliječni proizvodi, konzumna jaja, meso i mesne prerađevine, određene vrste voća i povrća kao i njihovih prerađevina, cigarete... od čije proizvodnje i prerade hiljade domaćinstava u BiH obezbjeđuju egzistenciju.

Mogućnost plasmana ovih proizvoda iz EU na tržište BiH po povlaštenom carinskom tretmanu bi, prema analizama u BiH mogao imati vrlo negativne efekte od kojih neke iz objektivnih okolnosti nije moguće u potpunosti sagledati zbog očekivanih lančanih efekata koji bi se prelivali ne samo iz sektora u sektor proizvodnje nego bi se odrazili i na više sfera života: budžetska opterećenja, daljnje povećanje nezaposlenosti, dodatno opterećenje programa socijalnih politika, zdravstvena zaštita...

Dodatno, analize pokazuju da proizvođači pojedinih roba iz EU za koje se naplaćuje puna carinska stopa pri uvozu u BiH ipak nalaze ekonomsku računicu za plasman na bh. tržište. Takvo kretanje ukazuje da bi promjena režima pa bilo to i samo za određene količine kreirala okruženje koje bi bilo podsticajno za dalje povećanje uvoza tih proizvoda u BiH. Time bi i deficit koji BiH ostvaruje u obimu trgovinske razmjene sa EU bio dodatno produbljen.